Preko studentske organizacije za stručne prakse u inozemstvu (IAESTE-a), ljeto 2014. godine proveo sam na praksi Sveučilišta u Cardiffu, Velikoj Britaniji.

Kroz 8 tjedana prakse bio mi je dodijeljen mentor, Dr Luiz F. Kawashita, koji uz predavanje na Sveučilištu također radi i na raznim istraživanjima. Obzirom na prirodu njegovog posla, moji zadaci su također bili direktno vezani za inžinjerstvo, te matematički i programerski aspekti nekih problema. Tako sam primjerice upoznat s metodom Final Element Analysis (FAE), matematičkim pojmovima NURBS i IsoGeometric Analysis (IGA), nekim programskim paketima za modeliranje objekata, a najviše vremena proveo sam u Matlabu modelirajući ‘mreže točaka’ (Mesh Generation) i optimizaciji metalnih umetaka geometrijskim modeliranjem 3D printanih metalnih površina.

Praksom sam iznimno zadovoljan zbog stečenih znanja, ali više od toga, zbog stečenih novih prijatelja i upoznavanja ljudi iz raznih dijelova svijeta – njihovih kultura, ponašanja i načina komunikacije.

Jedino što bih preporučio svakome tko se odluči ići na ovakvu praksu je da se što prije počne raspitivati o potrebnim papirima i dokumentaciji, jer iz iskustva tvrdim da je to, kada je u pitanju Velika Britanija, opsežna procedura. Također, kroz kontakt sa drugim studentima koji su tamo boravili kroz IAESTE program, želim napomenuti da je rijetko čija praksa izgledala točno onako kako je pisalo u opisu iste kada su im bile ponuđene. Vjerujem da je razlog tome što mentori u takvoj ranoj fazi još nisu sigurni kakve zadatke će dati studentima koji im dođu, no smatram da ovo nikako nije razlog za odustajanje od stručne prakse jer je to zaista iskustvo na koje ću sa zadovoljstvom gledati unatrag zbog stječenih iskustava i poznanstava.

Preko studentske organizacije za stručne prakse u inozemstvu (IAESTE-a), ljeto 2013. godine proveo sam na praksi u Njemačkoj na sveučilištu u Kasselu.

Radio sam na Institutu za matematiku u Kasselu po 7 - 8 sati dnevno. Mogu reći da sam radio dva posla za vrijeme boravka. Prvo sam jednom profesoru ispravljao njegovu radnu skriptu za prvu godinu inžinjera elektrotehnike od koje želi napraviti knjigu. To je trajalo jedno vrijeme i kada sam to završio idući posao mi je bio pretipkavanje rukopisa jednog drugog profesora u LaTeX.

Ne mogu reći da sam naučio nešto novo u matematici jer praksa nije bila previše zahtjevna.

Ali sveukupno gledano sam bio vrlo zadovoljan na koncu prakse jer sam ipak vidio kako funkcionira rad njihovog odjela (naš odjel je veći i mislim dosta ozbiljniji). Osim toga, zbog jednostavnosti prakse mogao sam i uzeti slobodne dane, tako da sam i proputovao dosta za vrijeme boravka (Amsterdam, Berlin, Munchen). Sve u svemu bilo je jedno lijepo iskustvo koje bih svakom preporučio.

U okviru međunarodne razmjene studenata studentske udruge IAESTE, tijekom 2011. imala sam priliku odraditi studentsku praksu na Odjelu za matematiku Fakulteta primjenjene informatike Sveučilišta Tomas Bata u Zlinu.

Tijekom dva mjeseca trajanja prakse, dodijeljena su mi dva mentora. Rad za doc. dr.sc. Martina Fajkusa sastojao se od izrade različitih dinamičkih grafova u softwareu Mathematica te držanja vježbi studentima drugih fakulteta. Drugio dio prakse odrađen je kod doc.dr.sc. Pavela Martineka te se bazirao na primjeni TikZ paketa za izradu grafičkih prikaza u LaTeX-u. Iako sam se do tada već susrela s navedenim programima, metode i dodatni paketi koje sam trebala koristiti bili su mi nepoznati te sam morala proučavati literaturu kako bih uspješno odradila zadatak, ali u tome su uvelike pomogli i mentori koji su uvijek bili na raspolaganju.

Svakako najbolji dio odlaska na praksu je upoznavanje drugih studenata i stjecanje iskustava u međunarodnom okruženju. Lokalni odbor IAESTE-a bio je iznimno gostoljubiv te je pridonio tome da se studenti što bolje uklope. Organizirana su i okupljanja, izleti te nekoliko putovanja u okolne zemlje.

S obzirom na navedeno, zaključila bih kako odlazak na praksu daje priliku za stjecanje znanja, bogato iskustvo rada u internacionalnoj okolini te neprocjenjiva poznanstva i uspomene.

Boravila sam na Hochschule Wismar na odjelu za energiju. Moj zadatak bio je analizirati podatke o brzinama vjetra kroz zadnjih nekoliko godina, i to na način da napišem MATLAB program koji će obrađivati te podatke. Analiza podataka radila se statistički, pomoću Weibullove funkcije, a program je računao koeficijente te funkcije.

Sam posao koji sam tamo radila nije bio ni kompliciran ni naporan, iako mi se u početku činilo da će tako biti budući da sam se tada prvi put susrela s takvom vrstom posla. Na kraju sam, međutim, na moje i zadovoljstvo mog tamošnjeg mentora uspjela napraviti ono što se od mene očekivalo.

Grad Wismar je malo mjesto na krajnjem sjeveru Njemačke. Nisam primijetila veće kulturološke razlike u odnosu na život u Hrvatskoj, što mi je olakšalo prilagodbu na novu sredinu. Živjela sam u iznajmljenom stanu, a plaća koju sam dobivala bila je dovoljna da pokrije troškove smještaja, hrane i pokojeg izlaska.

Međutim, ono što me je razočaralo bila je činjenica da sam bila u to vrijeme jedini student na razmjeni jer sam, po onome što sam prije toga bila čula o praksama preko IAESTEa, očekivala više studenata, organiziranih druženja i slično. Također, lokalni IAESTE odbor u Wismaru iznenada je prestao postojati nakon mog dolaska, tako da se nisam imala kome obratiti za neke probleme koji su se pojavili.

Zbog toga preporučam studentima da pažljivo biraju grad u kojem će raditi praksu i da se pokušaju što više raspitati prije nego što donesu konačnu odluku.

Institucija: Departamento de Matematica, UNICAMP - Universidade Estadual de Campinas
Grad: Campinas

Država: Brazil

Mentor: Antonio C. Gilli Martins

Područje rada: The Lie theory of one-parameter groups with applications to the solution of differential equations

Kao studentica Odjela za matematiku, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku boravila sam na Mathematisch-Naturwissenschaftliche Fakultät,  Humboldt-Universität zu Berlin u okviru  međunarodne razmjene studenata preko studentske udruge IAESTE.

       Dva mjeseca provela sam na spomenutom sveučilištu u okviru istraživačke grupe prof. Andreasa Griewanka. Pohađala sam predavanja vezana uz kolegij "Algoritamske diferencijacije" koje su držali prof Steihaug iz Bergena, Norveška i sam prof.Griewank. Pod vodstvom Jana Riehmea, suradnika prof. Griewanka, razvila sam C++ klasu za izračunavanje krnjih Taylorovih redova unutar novog alata ADTAGEO, koji je tada bio u razvoju. Iako nisam imala prijašnjih znanja o objektno orijentiranom programiranju niti o algoritamskom diferenciranju, uspjela sam završiti projekt proučavajući potrebnu literaturu vezanu uz projekt i razgovarajući s drugim članovima istraživačke grupe. Na kraju sam održala i prezentaciju svojih rezultata te dobila pisanu preporuku.

       U slobodno vrijeme družila sam se s drugim studentima na razmjeni s kojima sam ostala u kontaktu nakon odlaska. Ova razmjena za mene je bilo vrlo korisno iskustvo jer sam stekla uvid u široko područje primjene matematike i kako su organizirani studiji u drugim zemljama. Također, to mi je bila prilika da pokažem toleranciju prema ljudima različitih rasa i nacionalnosti i da poboljšam svoje znanje engleskog i njemačkog jezika.

Prijava na natječaj

Na IAESTE natječaj prijavio sam se na nagovor cimerice jedne svoje prijateljice. Njena cimerica naime je članica osječkog ogranka IAESTE – a i vrlo je uporna osoba. Sjećam se kako je rekla da su mjesta za matematičare uglavnom slabo zastupljena na njihovim razmjenama te da je ovo moja prilika. Uvjeravala me je nekoliko dana i na kraju sam popustio. Mislio sam kako od toga ionako neće biti ništa pa sam ispunio formulare i predao ih na procesiranje.

     Na moje opće iznenađenje dobio sam pravo na to mjesto matematičara u koje je osječko Sveučilište dobilo u studentskoj razmjeni! Bio sam drugi na natječaju, ali osoba koja je bila prva nije mogla pristupiti razmjeni jer je u terminu trajanja razmjene trebala pohađati nastavu! Razmjena je podrazumijevala dvomjesečni boravak u BR Deutschland, Universitaet Trier od 02.10.2002. – 01.12.2002. Nakon objave rezultata natječaja pristupio sam prikupljanju tražene dokumentacije (o poznavanju stranog jezika, prijepis ocjena, preporuke dvaju profesora matičnog fakulteta i sl.).

Put za Trier

Tijekom ljetnog semestra 2002. godine uspostavio sam čvrste e – mail kontakte s IAESTE ogrankom u Trieru. Pomoću interneta, koji se pokazao nezamjenjivim, isplanirao sam put s vremenskom preciznošću do na jedan sat, te tako upoznao svoj odbor za doček s točnim vremenom dolaska na kolodvor u Trieru.

       Put je bio iscrpljujuć. Ulazak u autobus u Slavonskom Brodu i s kraćim prekidima izlazak iz njega nakon 18h na improvizirani kolodvor u Mannheimu. Odatle taksijem do željezničkog kolodvora, a nakon toga vlakom do Triera! Poprilično fascinantno je bilo kako se čovjek uspije snaći u novoj sredini onda kada mora. Očiti primjer toga je bila situacija sa razglasom na kolodvoru. Vlak kojim sam trebao ići do Triera nije došao na objavljeni peron. U polupanici, zatrpan torbama, jurio sam prema info – pultu. U toj žurbi, gužvi i žamoru, ni danas mi nije jasno kako, uspio sam razumjeti glas na razglasu kako objavljuje peron i kolosijek na koji treba doći vlak. A danas to isto ne razumijem kada objavljuju kod nas, na materinjem jeziku. U Trieru su me dočekale dvije predstavnice lokalnog ogranka IAESTE–a i pomogle mi da se smjestim u studentski dom.

Prvi dojmovi

Od njih sam dobio plan grada, raspored autobusnih linija i brdo korisnih savjeta. Sam studentski dom slovi kao jedan od starijih i lošijih u gradu. Naravno ja to ne bih primijetio. Osim dijeljenih kupaonica na koje sam već naviknuo boraveći u studentskom domu u Osijeku, sve drugo je bilo poprilično dobro. Jednokrevetna soba, sa umivaonikom i frižiderom i ultra brzim internetom. Odlično opremljena zajednička kuhinja, TV soba s projektorom, prostorija za stolni tenis, prostorija sa biljarskim stolom, tulumara koju su popularno zvali Kripta... Sve to za samo 150€ mjesečno. Što je zbilja sitnica jer se od IAESTE Germany dobiva 615€ mjesečno i to se pokazalo više nego dovoljno!

       Grad Trier smješten je blizu granice s Luksemburgom, na obalama rijeke Mosel, u vinskoj regiji Njemačke. Otprilike je veličine Osijeka. Kažu da je među najstarijim gradovima u Europi. Ali je vrlo moderan i ažuran. Čak sam mogao kupovati Večernjak, doduše s danom zakašnjenja. Gradski prijevoz obavlja se autobusima koji su njemački precizni. Svako autobusno stajalište ima LC zaslon na kojem pišu informacije o vremenu dolaska sljedećeg autobusa te o njegovom krajnjem odredištu.

Sveučilište

Do sveučilišnog kampusa trebalo mi je otprilike pola sata; deset minuta pješke i još dvadeset autobusom. Kampus je smješten van grada i prvi dojam je bio otprilike ovakav: kad li sam napustio Zemlju? Fascinantan kompleks kojim dominira knjižnica, središnja zgrada oko koje se nalaze zgrade sveučilišnih odjela. Većina odjela spojena je zračnim tunelom s knjižnicom. Naravno tu je i studentska menza.

       Knjižnica me se najviše dojmila. Obujam knjiga je nevjerojatan, sadrži gotovo sve relevantne knjige za zastupljene znanosti (postoji čak i američki Ustav i zakoni). Podijeljena je prema granama znanosti i to tako da se dijelu knjižnice vezanom uz npr. kemiju odmah pristupa po ulasku iz zračnog tunela koji povezuje zgradu odjela kemije sa samom knjižnicom. Tako jednostavno i funkcionalno. Sva računala, svi printeri i svi fotokopirni uređaju su umreženi. Tako da npr. svoje dokumente možete s fotokopirnog uređaja (ili računala) u bilo kojoj zgradi poslati na ispis na bilo koji printer (ili fotokopirni uređaj) u bilo kojoj drugoj zgradi.

Mentorica, rad, izlaganje

Zahvaljujući putokazima, lako sam pronašao zgradu matematike i upoznao prof. dr. sc. Susanne Dierolf, svoju mentoricu. Od nje sam dobio člansku iskaznicu za sveučilišnu knjižnicu, magnetsku karticu za fotokopirne uređaje te ključeve od kabineta (?!?!!) kojeg sam dijelio s jednim domicilnim studentom na doktorskom studiju.

        Dobio sam slobodu da sam odlučim što bih želio proučavati pa sam se posvetio onom što mi je u tom trenutku bilo od interesa: splajn funkcijama. S profesoricom Dierolf sastajao sam se svaki tjedan ponedjeljkom i još po potrebi, kada je ona strpljivo slušala što sam radio, odgovarala na moja pitanja, čitala moje rukopise (i dosta toga popravljala). Profesorica Dierolf je bila moja mentorica, ali i puno više od toga. Za vrijeme mog boravka u Trieru pokazivala je veliki interes i brigu za moj društveni život uopće. Vidjelo se da je željela da mi boravak u Trieru bude lijepa uspomena i na tome sam joj zahvalan.

        Nakon osam tjedana, za kojih je moj rad na splajn funkcijama dobio i glavu i rep, profesorica Dierolf je posljednji tjedan upriličila jednu vrst seminara, na kojem sam u sat i pol vremena izlagao o svojim rezultatima. Slušači su bili uglavnom njezine kolege i kolegice pa ne moram ni spominjati o kakvoj je tremi tu bilo riječ. Ali sve je prošlo odlično, s nekoliko podpitanja i u vrlo ugodnoj i opuštenoj atmosferi. Dojmilo ih se što sam izlagao iz glave, bez pomoćnih papira.

Zaključak

Na kraju bih dodao nekoliko stvari. Nevjerojatno je koliko puno piva Njemci mogu popiti. Još nevjerojatnije je koliko je malo piva potrebno da se napije dvadeset Amerikanaca. Na moju veliku žalost, dan nakon mog odlaska održao se službeni sveučilišni tulum. Najveći tulum godine u Trieru. A ja sam se za to vrijeme truckao u autobusu na putu za Lijepu Našu.

It has been more than a year since I finished my studies of technical mathematics at the Johannes Kepler University Linz, Austria. After one year of alternative service, which I did as an ambulance man, I wanted to gain some more experience abroad, so I applied for an IAESTE traineeship.

The focus of my master studies has been logic and theoretical computer science, while I wrote my master's thesis in theoretical cryptography, investigating mathematical foundations of security definitions.

Having the intention to pursue an academic career by writing a PHD-thesis after my training, I was glad to accept the offer to work at the department of mathematics at the University of Osijek. My training started at May 8 and lasts until June 30, my mentor is prof. dr. sc. Rudolf Scitovski. I am currently working on an article that should give some introduction to probabilistic encryption schemes, comprehensible for undergraduate students of mathematics.

Małgorzata Magdalenu Borda studentica je Silesian University of Technology, Głiwice, Poljska. Od 01. listopada do 15. studenog 2005. godine boravila je na Odjelu za matematiku, Sveučilišta u Osijeku u svrhu obavljanja studentske prakse.

 Rođena je 03. veljače 1981. godine u Sosnowiec, Poljska. Prve tri godine njenog studija sadržavale su osnovne aspekte i tehničku uporabu matematike, a predavanja iz računarskih znanosti koja je slušala temeljena su radom na internetu. Za specijalizaciju je izabrala područje Diskretne matematike i Matematike za računarstvo, posebno diskretnu matematiku i teoriju brojeva, te osnova kriptografije, područje za koje je posebno bila zainteresirana tijekom studija. Njezin diplomski rad ŤAlgoritmi umjetne inteligencije u expertnim sustavimať je iz područja: neuralne mreže i fuzzy logiku. Studentica se aktivno koristi engleskim jezikom, te pasivno njemačkim i ruskim.

Tijekom stručne prakse izradila je seminarski rad pod naslovom "Vizualna kriptografija i primjene".

 Mentor: prof. dr. sc. Rudolf Scitovski.